Stopa povrata od ulaganja u ljudski kapital

Jedna od najvažnijih odluka u bilo kojem gospodarstva, na bilo kojoj razini gospodarstva (mikro i makro), jest na koji način alocirati kapital na različita moguća ulaganja. Vrlo bitna stvar kod investiranje u kapital je stopa povrata na kapital. Stopa povrata na kapital definirana je kao „neto povrat u dolarima godišnje za svaki dolar uloženog kapitala“[1]. Drugačije rečeno, stopa povrata od ulaganja u kapital je neto povrat u nekoj novčanoj jedinici za svaku tu novčanu jedinicu uloženu u kapital. Vrijeme koje treba proći prije nego što neka investicija u kapital počne donositi investitoru prinose je još jedan važan čimbenik pri odluci o alokaciji investiranja. 

„Vrijeme koje investitor u ljudski kapital treba čekati do ostvarivanja povrata najvažniji je input u procesu investiranja u ljudski kapital te je to razlogom smanjenih povrata jer s povećanjem vremena investitora raste i njegovo očekivanje za povećanim zaradama.“[2] Svi pristupi istraživanju stope povrata bilježe razliku između primanja pojedinačnih zaposlenika ili grupa zaposlenika koji se tiče njihove razine obrazovanja. Da pojednostavim, ukoliko netko uloži u dodatnu godinu obrazovanja, to će mu se vratiti u obliku višeg dohotka kasnije u životu. Iako to ne mora biti nužno točno za svakog pojedinca, za većinu će biti tako.

Ante Lauc u svojim je istraživanjima došao do zaključka kako ulaganje u ljude, odnosno u ljudski kapital daje veće povrate nego ulaganje u fizički kapital. Ovdje se nalazi slika koju ću pokušati objasniti.

Ova slika, odnosno grafikon pokazuje odnos ulaganja u ljudski i fizički kapital. Oba ulaganja daju pozitivne stope povrata, s time da ulaganje u ljudski kapital daje veće stope povrata od ulaganja u fizički kapital. Smatram kako ovaj grafikon može biti pokazatelj svakom pojedincu, ali i institucijama, u što trebaju ulagati novac, vrijeme i energiju. Kada bi više ljudi shvatilo ono što implicira ovaj grafikon, počeli bi više sredstava ulagati u znanje i obrazovanje (kako vlastito, tako i tuđe, primjerice roditelji bi ulagali više u obrazovanje svoje djece). To bi automatski vodilo do povećanja razine ljudskog kapitala u društvu, čime bi se povećala i opća rrazina blagostanja, što je jedan od načina izlaska iz današnje općedruštvene krize.

---

[1] Samuelson, P., Nordhaus, W., Ekonomija, 15. Izdanje, MATE d.o.o., Zagreb, 2000., str. 246.

[2] Požega, Ž., Crnković, B., Stopa povrata od ulaganja u ljudski i fizički kapital, Ekonomski vjesnik, No. 1-2, 2008. str. 67-73

[3] Wilson, R, Briscoe, G.: The impact of human capital on economic growth: a review, Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, 2004., str. 29

[4]Ibid., str. 29

[5]Ibid., str. 30