Podjela ljudskog kapitala

Postoje mnogo  podjela ljudskog kapitala na njegove bitne sastavnice. Bogdanović tako dijeli ljudski kapital da dvije komponente, a to su:[1]

1.      Individualna komponenta ljudskog kapitala

2.      Socijalna (kolektivna) komponenta ljudskog kapitala

Individualna komponenta izvire iz samih pojedinaca, odnosno iz individualnih karakteristika pojdinaca (individualni kapital ili interni čimbenik efikasnosti ljudskog kapiala). Takav oblik kapitala ima znatan učinak na ekonomske učinke, jer se ljudi međusobno razlikuju po razini svojih znanja i vještina, odnosno neki ljudi imaju veću razinu ljudskog kapitala (veći učinak) od drugih, što se odražava na njihova primanja, ali i neke nematerijalne stvari, kao što je društveni položaj.

Individualni kapital dijeli se na:[2]

1.     Intelektualni kapital – mentalne sposobnosti, znanja, vještine i kompetencije stečene učenjem na koje se nadovezuje proces konvergentnog i divergentnog mišljenja (kreativnost, inovativnost i poduzetništvo),

2.      Emocionalni kapital – emocionalna inteligencija,

3.      Moralni ili etički kapital – vrednovanje ideja pravde i poštenja, kao i ponašnje prema tim načelima,

4.      Socijalni kapital – resursi dostupni u osobnim i poslovnim mrežama i preko njih,

5.     Zdravstveni kapital – radna sposobnost i potencijal na kojem počiva bilo kakav učinak; zapravo je interaktivni kompozit biološkog, psihološkog i socijalnog aspekta zdravlja,

6.  Estetski kapital – „resurs ljepote“; poboljšava socijalni i emocionalni kapital kroz poboljšanje međuljudskih kontakata i odnosa,

7.   Kapital ljubavi-altruizma – psihološki resurs oplemenjivanja ljudskih odnosa putem povjerenja, ljubavi i altruistične brige za druge.

Socijalna, ili kolektivna, komponenta ljudskog kapitala predstavlja tzv. kulturni kapital. To je zapravo eksterni čimbenik efikasnosti ljudskog kapitala. Izvire iz sustava koji okružuje ljude, odnosno društvenog sustava i okruženja u kojem živimo. Karakterističan je za određeni geografski prostor, odnosno grad, regiju, državu u kojoj ljudi žive. Dijeli se na:[3]

1.  Kulturološki nacionalni kapital – to je kulturološki kapital na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Kolokvijalno se naziva mentalitet, te je karakterističan za određeni geografski prostor, odnosno grad, regiju, državu u kojoj ljudi žive (primjerice dalmatinski, slavonski ili hrvatski, pa čak i europski mentalitet),

2.     Kapital organizacijske klime i kulture – to je zapravo kapital izveden iz organizacijskih vrijednosti. Karakterističan je za pojedinu organizaciju. Važnu ulogu u njegovu formiranju ima menadžment organizacije kroz stvaranje poticajne, tj. motivirajuće radne okoline,

3.      Kapital socijalnog sklada (kapital, socijalne, timske kohezije) – proizlazi iz jedinstvenosti i složenosti radnih odnosa unutar grupe. Organizacijski sklad pokazuje se kao ključni element organizacijske uspješnosti.

Pojedini autori drugačije dijele ljudski kapital. Ante Lauc dijeli ga na:[4]

• Moralni kapital (poštenje, emocionalna inteligencija, motivacija, odgovornost, hrabrost, toleranstnost),
• Intelektualni kapital (mentalne sposobnosti, racionalna inteligencija, znanja i vještine, kreativnost),
• Socijalni kapital (resursi u osobnim i poslovnim vezama i mrežama, sklonost timskom radu).

Prema mome mišljenju, tako definiran ljudski kapital bolje pristaje stvarnosti, pogotovo ako se promatra na makroekonomskoj razini, gdje intelektualni, moralni i socijalni kapital čine splet međuljudskih i proizvodnih odnosa prijeko potrebnih za društveno-ekonomski napredak. No, danas je najpopularnije ljudski kapital smatrati dijelom intelektualnog kapitala poduzeća. Smatram da takva klasifikacija ljudskog kapitala dobro odgovara na mikroekonomskoj razini (razini poduzeća), dok gubi svoje značenje na makroekonomskoj razini. Razlog tomu je nemogućnost promatranja nekih podvrsta intelektualnog kapitala na makroekonomskoj razini, kao što je slučaj s kapitalom klijenata.

---

[1] Bogdanović, M., Prilog teoriji ljudskog kapitala: koja svojstva radne snage treba smatrati bitnim sastavnicama ljudskog kapitala?, EKONOMIJA/ECONOMICS, vol. 15, 2008. , str. 45-82

[2] Ibid.

[3] Ibid.

[4] Požega, Ž.: Analiza utjecaja ljudskog kapitala na stupanj razvijenosti zemalja svijeta – doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007., str.82